Sadašnjost...
Autor malaino | 25 Okt, 2011, 12:59...
Autor malaino | 16 Sep, 2011, 21:49Oko ponoći...
Autor malaino | 2 Sep, 2011, 00:00Još malo i ponoć će da zvoni
ko praporcima da oglašava
otkucaj svog koraka što se roni
ni da čuje da spava
Zatvori oči i kreni u tamu
pogledaj zvezde i Lunu
i onu severnjaču po obodu, samu
što odsjajem dodiruje nevidljivu strunu
I gledaš dalje, svetiljke žmire
na klupi u parku parovi se ljube
a svici u žbunju nikako da se smire
uzbunili sve podzemne bube
Noć te zove, u prostranstvo skoči
ogrni se mirisom tajanstvenih želja
i ko bosa na probudjene uzdahe kroči
drhtava od čežnje i veselja
Zatvori oči, još jače stisni
oseti kako u tebi kuca
dva pogleda što se u mrak stisli
stisak oko struka i vrelina poljupca...
Opet ljubav...
Autor malaino | 30 Avg, 2011, 21:09I posle ljubavi...opet ljubav..
Malo iskrzana na krajevima od nerazumevanja,
zaprljana od dobačenih sumnji,
iscepana od strela ljubomore,
rasporena po šavovima čežnji,
zlatasta od nadanja,
mirisna poput prvog poljupca,
grimizna poput daha ostavljanja,
usamljena u tami noći,
zaboravljena od jednog pogleda,
ali jedina što kola žilama,
ma kakva bila
život daje i boji sne,
zbog nje se radjamo iz mrtvila,
zbog nje postajemo hrabri kada nismo,
zbog nje lebdimo bez krila,
i ma gde ona bila
neprekidno je tražimo...
I posle ljubavi...opet ljubav...
Želja...
Autor malaino | 28 Maj, 2011, 21:59raspukla si razum na dva dela
u jednom si srca greška
u drugom od snova sazdana cela.
I kako da znam kom delu da se sklonim
dal sigurnom putu miliona
il onom nestvarnom što srcem gorim
pocrvenim i u ušima čujem zvona?
Dnevnik za sne
Autor malaino | 22 Maj, 2011, 16:48Klonula glava, razbarušene kose
tihi dah, tišina, tama
prikrala se noć na kapima rose
jedna glava na jastuku sama.
U kosi joj milion zvezda sjaje
prebiru sanje, po boji slažu
vezuju oblake u dugine kraje
šapatom noći tajne kažu.
Jastuk kao knjiga stranice okreće
išarane zlatnim i rumenim nitima
u svaki kutak sna meće
paperjaste oblake sa belim krilima.
Čudna je ta knjiga Dnevnik za sne
uzdiše, smeje se i plače
dok plovi noćima kroz oči te
kao po zvezdama da skače.
Kada se jutro kroz noć prikrade
prospe rumeni prah zore
probude se oči i u njima nade
snage za još jedan dan se stvore.
Dnevnik za sne udahne jako
sa jastuka u kosu se vinu
da oči na zaborave lako
da traju sni i kada noći minu.




