Prozor...
Autor malaino | 11 Apr, 2010Kucam ti na prozor kao list zelen
posmatram ti zamišljeno oko
na usnama reči tražim kao melem
uronjena u dubine plave duboko..
Vetar mi se smeje, kida peteljke žive
ja uporno nasrćem na prozračne daljine
lepim ti usne na okna što snive
daleke oči boje lešnika sanjive...
Meškoljim ti se na dlanu topla
osećaš na tren otkucaj moj
to vreli dah iz moga grotla
upija se u dah tvoj...
Ćutiš, gledaš sen na zidu
od sunčevih zraka pokušavam
da ti nacrtam labude i jednoroge u snegu
sve bajke koje sa tobom sanjam...
Na prozor jedno srce šara ti andjela
osmeha sretnog, beličastih krila
o, napij se života sa moga vrela,
ljubi te, ljubi tvoja vila...

Ti baš umeš da me ostaviš bez teksta, malaino!
Autor sanjarenja56 am 11 Apr 2010, 09:34